Sigurnost u školama i zaštita prava svakog djeteta moraju biti istovremeno osigurane – upravo je to bila jedna od ključnih tema sastanka Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, UNICEF-a i Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo.
Na sastanku je razgovarano o potrebi da sistem istovremeno osigura sigurno obrazovno okruženje za sve učenike i zaposlene, odgovornost za neprihvatljivo ponašanje, ali i pravo svakog djeteta na obrazovanje, zaštitu i odgovarajuću stručnu podršku.
Istaknuto je da sigurnost u školama nije pitanje oko kojeg može biti kompromisa. Svako dijete ima pravo na sigurno obrazovno okruženje, a svaki nastavnik i drugi zaposlenik škole ima pravo obavljati svoj posao bez straha od nasilja, prijetnji i ugrožavanja. Istovremeno, zaštita sigurnosti ne može se ostvarivati mjerama koje automatski isključuju dijete iz odgojno-obrazovnog sistema, bez procjene njegovih potreba, okolnosti u kojima je došlo do rizičnog ponašanja i dostupnih mogućnosti stručne intervencije i podrške.
Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović istakla je da je obaveza obrazovnog sistema da istovremeno štiti sigurnost učenika i zaposlenih i osigura odgovarajuću podršku svakom djetetu.
„Naša je obaveza da osiguramo školu u kojoj su djeca i zaposleni sigurni i u kojoj se nasilje ne tolerira. Kada dijete pokazuje ozbiljne teškoće u ponašanju, sistem mora reagovati odgovorno i stručno. To podrazumijeva procjenu rizika, jasnu odgovornost, stručnu intervenciju i podršku djetetu, uz zaštitu drugih učenika i zaposlenih. Isključenje djeteta iz škole samo po sebi ne rješava problem niti otklanja rizik. Naš odgovor mora štititi školsku zajednicu, ali istovremeno osigurati da nijedno dijete ne ostane bez obrazovanja i potrebne stručne podrške“, kazala je ministrica Hota-Muminović.
U razgovoru je posebno istaknuto da Konvencija o pravima djeteta, čije dosljedno provođenje UNICEF kao agencija Ujedinjenih nacija za djecu zagovara i podržava širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini, obavezuje države da osiguraju pravo svakog djeteta na obrazovanje, zaštitu od svih oblika nasilja i postupanje koje poštuje njegovo dostojanstvo. Istovremeno, najbolji interes djeteta mora biti primarni kriterij u odlukama koje ga se neposredno tiču.
Ovi principi ne isključuju odgovornost djeteta niti znače da škola treba tolerisati nasilje. Naprotiv, djelotvoran sistem zaštite mora jasno razlikovati zaštitu žrtve, sigurnost školske zajednice, odgovornost za neprihvatljivo ponašanje i potrebu za stručnom podrškom djetetu koje takvo ponašanje ispoljava.
Kao jedan od važnih primjera preventivnog djelovanja razmatrana su i iskustva Programa sekundarne prevencije u školama, stručnog odgojno-obrazovnog modela koji je u periodu 2016 - 2020. inicirao i razvio UNICEF u Bosni i Hercegovini u saradnji s nadležnim institucijama. Cilj programa bio je rano prepoznavanje i pravovremena podrška djeci koja se suočavaju s različitim faktorima rizika u ponašanju, s glavnim fokusom na pružanje pomoći učenicima prije nego što rizična ponašanja prerastu u društveno neprihvatljiva ponašanja. Ovakvi preventivni pristupi potvrđuju da se sigurnost u školama najdjelotvornije gradi ranim prepoznavanjem problema i stručnom podrškom, a ne isključenjem djece.
Isključenje djeteta iz škole ne može biti zamjena za sistem podrške. Kada se pribjegava mjerama udaljavanja ili drugim zaštitnim mjerama, one moraju biti zakonite, proporcionalne, vremenski i svrhovito određene te praćene planom daljeg obrazovanja i podrške djetetu, uz istovremeno osiguranje sigurnosti drugih učenika i zaposlenih.
Na sastanku je naglašeno da je za djelotvoran sistem zaštite potrebno kontinuirano jačati jasne procedure za postupanje u situacijama nasilja, individualnu procjenu rizika, kapacitete stručnih službi, saradnju škole i porodice te koordinaciju obrazovnog sistema s drugim nadležnim institucijama. Ministarstvo smatra da se o ovim pitanjima mora razgovarati bez pritiska, stigmatizacije i politizacije dječijih prava. Posebno u periodima intenzivnih javnih i političkih aktivnosti, prava i sigurnost djece moraju ostati izvan političkog nadmetanja.
Dječija prava nisu prepreka sigurnosti u školama. Ona predstavljaju okvir u kojem sistem mora osigurati sigurnost, odgovornost i podršku.
Zajednička obaveza svih nas je izgraditi odgojno-obrazovni sistem u kojem se nasilje ne tolerira, nastavnici i učenici su zaštićeni, a djeca koja pokazuju ozbiljne teškoće u ponašanju ne ostaju bez odgovarajuće stručne podrške i intervencije. To zahtijeva odgovorne odluke, jasne procedure i koordinirano djelovanje svih nadležnih institucija. Sigurna škola i zaštita prava svakog djeteta nisu suprotstavljeni ciljevi, nego su dvije strane iste obaveze sistema prema djeci.
Zato je od ključne važnosti da se pojedinačni slučajevi ne koriste za generalizaciju i etiketiranje djece. Izrazi kojima se djeca određuju kao „nasilna“, „opasna“ ili kao djeca kojih se treba „bojati“ mogu dodatno produbiti stigmatizaciju i otežati njihovu uključenost u školsku zajednicu i stručni tretman.
Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS poziva na odgovornu i na dokazima zasnovanu javnu raspravu o sigurnosti u školama, nasilju među djecom i postupanju prema učenicima u riziku.