Masakr kod Gradske tržnice, jedan je od najstrašnijih zločina koji su počinili pripadnici vojske RS-a u opkoljenom Sarajevu, na današnji dan1995. godine. Tog dana, s položaja agresorske vojske iz pravca Trebevića, ispaljena je granata od 120 mm i usmrtila 43, a teško ranila 84 civila Sarajeva.
Ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Na mjestu masakra danas su se okupili brojni građani Sarajeva, porodice ubijenih, delegacije svih nivoa vlasti, kao i predstavnici udruženja, kako bi odali počast i položili svijeće na spomen-obilježje ubijenim sugrađanima.
Premijer KS Nihad Uk, u obraćanju prisutnima danas, istakao je da je bol velika, ali i da je naša odlučnost da pamtimo i svjedočimo još veća.
“Danas smo ovdje zajedno, da obilježimo 29. godišnjicu od strašnog zločina koji je ostavio duboke rane u našim srcima i na duši našeg grada. Ovaj masakr bio je samo jedan u nizu napada na građane Sarajeva koji su tokom opsade pretrpjeli neizrecive patnje. Nije bilo mjesta u gradu koje nije bilo obavijeno tugom i strahom. Granatirali su naše građane u redovima za vodu i hljeb, nedužnu djecu na sankanju i bezbrižnoj dječjoj igri, dobre ljude koji su ispraćali poginule na posljednji počinak, prkosne koji su obilazili pijace u nabavkama teško dostupne hranu za svoje porodice... Ništa im nije bilo sveto. Svaki od tih napada bio je dio sistemske kampanje terora usmjerene protiv nedužnih civila, samo da bi se uništila njihova volja za životom i preživljavanjem”, naveo je premijer Uk ovom prilikom.
Istakao je da je za razliku od mnogih drugih zlodjela činjenih nad našim sugrađanima, ovaj zločin na Markalama bio je jedan od rijetkih slučajeva kada je
UNPROFOR jasno i nedvosmisleno izvijestio da je granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske na Trebeviću. Ovaj užasni čin bio je prekretnica koja je dovela do odlučne međunarodne reakcije. Akcije NATO snaga rezultirale su otvaranjem kopnenih puteva iz Sarajeva, povlačenja dijela teškog naoružanja oko grada i konačno, do mirovnih pregovora u Ženevi, koji su kasnije nastavljeni u Daytonu gdje je potpisan mirovni sporazum.
Pravda je možda spora, naveo je premijer Uk, ali je dostižna.
Međunarodni sud u Hagu osudio je Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, na doživotni zatvor za zločine počinjene u Sarajevu. Njegov nasljednik, Dragomir Milošević osuđen je na 33 godine zatvora. Kaznu doživotnog zatvora služe Ratko Mladić i Radovan Karadžić, no nedovoljna je to kazna za patnje građana Sarajeva tokom četiri godine opsade, a kamoli za smrt preko 12 hiljada ubijenih, uključujući više od 1.600 djece i preko 60.000 ranjenih.
“Danas, kao i svaki dan, sjećamo se svih onih koji su stradali tokom opsade našeg voljenog grada. Njihova imena, lica i uspomene koje su ostavili za sobom, zauvijek će ostati urezana u našem kolektivnom sjećanju. Naša bol je velika, ali naša odlučnost da pamtimo i svjedočimo je još veća. Istrajat ćemo nad onima koji šire i propagiraju mržnju i netoleranciju. Neka nam sjećanje na žrtve Markala i svih drugih stradalih bude trajni podsjetnik na užase rata, ali i na našu snagu i hrabrost da se suprotstavimo nepravdi i izgradimo bolju budućnost”, poručio je premijer Uk.
Uz delegaciju Kantona Sarajevo, na mjesto masakra cvijeće su položile delegacije i predstavnici Predsjedništva BiH, Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Vijeća ministara BiH, Federacije BiH, Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, Vlade FBiH, Grada Sarajeva, Unije civilnih žrtava rata KS, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995., Udruženja civilnih žrtava rata “Svjetlost”, općina, te brojnih udruženja, političkih partija, kao i JKP “Tržnice-pijace”, te učenici i nastavnici OŠ “Safvet-beg Bašagić” i Srednje muzičke škole KS.
Ovo je bio drugi masakr na Markalama koji su počinili pripadnici vojske RS, a prvi su počinili 5. februara 1994. godine kada su ubili 68 i ranili 142 civila.
