Članovi Organizacionog odbora manifestacije „Odbrana BiH – Igman 2022“, na čelu sa predsjednikom, ministrom za boračka pitanja KS Omerom Osmanoviće, te zajedno sa akterima, danas su održali Okrugli sto, te prisustvovali virtualnoj izložbi posvećenim heroju odbrane BiH rahmetli Enveru Šehoviću i njegovim poginulim saborcima, te pripadnicima Specijalne jedinice MUP-a RBiH.
Nakon toga, delegacije spomenutog odbora, te predstavnici Kantona Sarajevo su, uz porodicu, prijatelje i saborce naših poginulih heroja, položile cvijeće i odale počast na mezarima i mjestu njihove pogibije na brdu Žuč.
Ovom prilikom, u prigodnim obraćanjima ministar Osmanović je kazao kako je sretan da je njemu pripala čast i odgovornost da danas kaže nekoliko riječi o našem heroju, zlatnom ljiljanu Enveru Šehoviću i njegovim saborcima koji su na današnji dan svojim životima zadužili sve nas da se o Bosni brinemo i da Bosnu ne damo, nikome i ni zašto.
„Teško je govoriti o Enveru Šehoviću i njegovim saborcima, i više nego teško jer sve su riječi male naspram njega i njegove važnosti za nas, naš grad i našu domovinu. Kažu da heroj vidi vrijednosti iznad onoga što je moguće za nas obične. To je priroda heroja. Da bude prvi, da predvodi i uvijek ispred svog vremena vidi. Heroji obično ne dožive da vide rezultate svoje hrabrosti jer cijena uvijek bude život. I upravo to cijelu borbu čovječanstva čini vrijednom jer je herojstvo potreba, nagon da se služi uzvišenijem cilju, da se da pečat uzvišenim vrijednostima“, istakao je na početku svog govora ministar Osmanović.
Dodao je kako je Enver Šehović, iako je bio mladi 25-o godišnjak, znao da je domovina najveći cilj, da je sloboda naroda najuzvišenija vrijednost, te da je zato među prvima stao u odbranu svoje domovine i svog naroda.
„Heroja Envera Šehovića i njegove saborce pamtit će historija naše zemlje, kao što pamti kapetana Gradašćevića i druge naše velike sinove. O heroju Šehoviću učit će naša djeca i djeca naše djece u školama jer oni, naši heroji odbrane od agresije, kao i svi naši heroji kroz našu hiljadugodišnju povijest su krvlju svojom ispisali historiju naše domovine. Naša domovina uvijek je imala sinove i kćeri koji nisu žalili život za nju dati. Naša domovina natopljena je krvlju šehida i njenih branitelja. Bijeli nišani širom naše zemlje svjedoče da su oni s nama, da su vječni, a postojanje Bosne i Hercegovine i mi svi zajedno, svjedoci smo njihove hrabrosti i požrtvovanosti“, sa sjetom je rekao ministar.
Prisjetio je sve da je Enver Šehović bio vojnik po profesiji, kao i da je mogao iskoristiti svoj položaj i ostati nedodirljiv, zbog čega bi danas vjerovatno bio živ.
„Imao bi još djece, Dalila ne bi bila jedinica, gledao bi svoju djecu kako odrastaju i ljudi postaju. Ali, nije. Od prvog dana agresorskih napada na grad Sarajevo, predvodio je i komandovao odbranom grada. Od Pofalićke bitke do Žuči nizao je pobjede. Nikad po strani, uvijek na prvoj liniji. Bio je komandant Prve slavne motorizovane viteške brigade i zajedno sa svojim saborcima i vojnicima iz drugih brigada oslobodio brdo Žuč, koje nikad ni jedna vojska koja ga je držala nije uspjela izgubiti. Enver je pokazao da ništa nije neostvarivo i osvajanjem brda Žuč dao šansu našem gradu i našoj domovini“, detaljno je iznio svoja sjećanja ministar Osmanović.
Naglasio je kako je skupa cijena te šanse, kao što je i skupa cijena slobode koju su nam ostavili u amanet naši heroji.
„Teška je svaka riječ koju treba o njima izgovoriti. Bolna su sjećanja majke, oca, supruge, kćeri, sestre, brata… Bolno je svakog 27. jula prisjećati se da su naši heroji, oslobodioci Žuči, mladići u najboljim godinama tog dana zadnji put udisali zrak koji mi danas dišemo. Bol je velika, ali je ponos još veći. Jer za Bosnu su život dali njeni najbolji sinovi i kćeri. Nisu žalili život, nisu žalili mladost, nisu odustali od svoje domovine i zato su oni živi. Nisu među nama fizički, ali njihove duše, njihova djela, njihova nesebičnost i hrabrost dio su svakog od nas, dio su našeg sjećanja i pamćenja, oni su u svakom pedlju naše domovine, u zastavi i grbu Bosne i Hercegovine. U minutama himne, na usnama i srcima svakog od nas ko Bosnu živi. Oni su u našim pjesmama, našim osmijesima i suzama. Oni su vječni, a vječnost je neprolazna. I zato, dragi prijatelji i porodice naših heroja, ma koliko je teška svaka godišnjica, ma koliko je bolno svako sjećanje, ponos mora biti veći od bola jer oni su znali šta ih čeka i nisu žalili. Nisu se pokolebali. Nisu odustali i nisu pristali da budemo žrtve. Kad nam niko nije dao šansu, kad su nas svi otpisali, naši bosanski sinovi i kćeri ponosne pobjede su ispisali. Oni su bili snaga koja je sačuvala našu domovinu“, istakao je ministar Osmanović u jednom dahu iskazujući istovremeno i ponos i tugu.
Komandant prve slavne viteške motorizovane brigade, Enver Šehović zajedno sa svojim saborcima poginuo je na mjestu pobjede, na brdu Žuč, 27. jula 1993. godine.
„Mi ćemo ga pamtiti dok smo živi, a priču o njemu prenosit ćemo s generacije na generaciju. On će nadživjeti sve nas. I to je odlika heroja. Oni ne umiru, žive sve dok je života na ovom svijetu!
Neka je mir i Božiji blagoslov na njega, njegove saborce i sve naše heroje i branioce“, poručio je na kraju svog obraćanja ministar Osmanović.
A na brdu Žuč ministar Osmanović se prisjetio svojih saboraca, kolega i prijatelja 18 specijalaca MUP-a RBiH, koji su također braneći ovo brdo svoje živote nesebično položili na njega.
„Tog dana se vodila žestoka bitka. Puno je granata palo, zbog čega će mi taj dan ostati u sjećanju dok sam živ. Osim mojih saboraca iz jedinice, nažalost, poginuo je veliki broj drugih boraca iz jedinica Armije RBiH, a među njima i komandant Enver Šehović, te braća Panjeta“, prisjetio se tih teških trenutaka borbe i ponovio svoje prošlogodišnje riječi ministar Osmanović na obilježavanju 29. tužne godišnjice njihove pogibije pripadnika Armije i MUP-a RBiH.
