Navršilo se 26 godina od kada su granate ispaljene sa položaja vojske RS-a iz Nedžarića ubile na sankanju na Alipašinom polju šestoro djece i isto toliko i ranile. Tog dana zauvijek su nas napustile sestre od 12 i pet godina, Indira i Jasmina Brković, Mirza Dedović star osam godina, Danijel Jurenić, 11 godina, Nermin Rizvanović, 13 godina i Admir Subašić od osam godina.
U spomen na ubijene, na spomen ploču na mjestu zločina vijence i cvijeće danas su položili roditelji i rodbina ubijenih mališana, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 te delegacije Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općine Novi Grad, Savjeta MZ Alipašinog polje C1 i C2, Općinski odbor SDA i OŠ “Meša Selimović.”
Uime Kantona cvijeće su položili zastupnica u Skupštini KS Samra Ćosović Hajdarević i ministar komunalne privrede i infrastrukture KS Srđan Mandić koji je u svom prigodnom obraćanju istakao koliko je važno zbog prošlosti, sadašnjost, a posebno budućnosti prisjećati se ove tragično izgubljene mladosti.
“Nažalost, neprijateljska artiljerija nije birala ni godine, ni spol, niti vjersku i nacionalnu pripadnost u ubijanju Sarajeva u njegovoj opsadi u kojoj je ubijeno 11.541 stanovnik, među kojima je 1.601 ubijeno dijete”, istakao je ministar Mandić te poručio ovom prilikom da se budućnost Bosne i Hercegovine, uz sjećanje na prošlost, mora graditi na idejama pravde, uvažavanja i tolerancije. Sjećanje na ovaj tragičan dan najteže je roditeljima ubijene djece među kojima je Zehra Subašić koja je tada izgubila svog osmogodišnjeg sina Admira.
“Tugu i bol koju mi roditlji ubijenih mališana osjećamo već 26 godina ništa ne može izbrisati. Naša djeca sada bi imala preko trideset godina. I dok zločinci za ova nedjela nikada nisu kažnjeni, naša djeca nisu stigla ni da krenu u život, u školu, u mladost. To je još jedna rana koja ne može proći dok ne bude pravde za ovu i svu ubijenu djecu”, riječi su Admirove mame Zehre.
