Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti, porodice, prijatelji i delegacije svih nivoa vlasti obilježežile su 34. godišnjicu od ubistva 26 građana Sarajeva u ulici Ferhadija, koje je počinila agresorska Vojska Republike Srpske tokom opsade Sarajeva. Bio je to prvi i jedan od tri najveća masakra građana Sarajeva u agresiji na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine. U ovom stravičnom zločinu ranjeno je 136 naših sugrađana.
Tog tragičnog dana dok su čekali u redu za hljeb ubijeni su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
U ime Kantona Sarajevo cvijeće na mjesto masakra položili su ministrica za odgoj i obrazovanje Naida Hota-Muminović, ministrica pravde i uprave KS Darja Softić Kadenić, ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Mladen Pandurević, dopredsjedavajuća Skupštine KS Jelena Pekić i zastupnik u Skupštini Davor Čičić.
Ministrica Hota-Muminović rekla je da je tragedija u Ferhadiji bila je samo početak stradanja kroz koje će Sarajevo prolaziti tokom gotovo četiri godine opsade. Uslijedit će stotine granata, hiljade ubijenih i ranjenih, brojni masakri nad civilima, djecom, starijima, ljudima koji su samo pokušavali živjeti.
"Građani Sarajeva nisu stradavali slučajno. Bili su sistematski izloženi teroru, granatiranju i snajperskoj vatri. Cilj je bio slomiti duh grada koji je stoljećima živio različitost, zajedništvo i slobodu. Ali Sarajevo nije pokleknulo. U najtežim danima, bez vode, struje, grijanja i hrane, građani ovog grada pokazali su nevjerovatnu hrabrost i ljudskost. Dijelili su ono malo što su imali, pomagali jedni drugima, spašavali komšije, štitili djecu. Danas se sjećamo svih ubijenih tokom opsade Sarajeva, svih naših sugrađana čiji su životi nasilno prekinuti tokom najmračnijeg perioda moderne historije ovog grada. Njih više od 11.000 obavezuje nas da čuvamo istinu i da nikada ne dozvolimo zaborav. Jer, sjećanje nije samo pogled unazad. Sjećanje je odgovornost. Odgovornost da govorimo istinu, da čuvamo dostojanstvo žrtava i da buduće generacije učimo koliko su mir, sloboda i ljudski život dragocjeni. Okupljanja poput današnjeg nisu samo čin tuge, nego i zavjet da se ovakvo zlo nikada i nikome više ne ponovi. Zato neka naše sjećanje ne bude samo tuga. Neka bude opomena, ali i snaga. Snaga da čuvamo Sarajevo kao grad života, različitosti i slobode", rekla je ministrica Hota-Muminović.
