Kao i prethodnih godina na današnji dan, kamion sa tabutima ubijenih Srebreničana, ove godine sa njih 136, zastao je jutros iza 10:35 sati ispred zgrade Predsjedništva BiH. Starice, žene, mladići, drhtavim rukama su stavljali cvijeće na kamione, učili fatihu i dodirivali tendu kamiona kao da miluju onoga ko je unutra, a više ga nema.
Dževada Karamuratić plačući je gledala u kamion prekriven cvijećem, držeći svoju malenu Sumeju u rukama, a pored nje, njen sin je jecao. Izgubila je brata i oca.
"Brata sam ukopala, oca još nisam. Dio lobanje smo samo našli. Svake godine smo ovdje i u Potočarima", kazala je kroz suze Dževada.
Jecaji i vapaji njeni, njene djece i mnogih drugih prisutnih majki, sestara, braće, ali i svih prisutnih Sarajki i Sarajlija odjekivali su ulicom.
Veliki broj njih izašao je na ulice Sarajeva kako bi se pomolio za žrtve i zakačio cvijeće za kamion u znak izgubljene mladosti, nedosanjanih snova, neodigranih igara i nasilno oduzetog života.
Posute su i latice bijelih ruža za nevino stradale ispred kamiona sa tabutima.
U tabutima koji će proći i drugim dijelovima BiH na putu ka krajnjem cilju – Memorijalnom centru u Potočarima, nalazi se sedam 16-godišnjaka koji će biti ukopani uz svoje očeve. Tu su i kosti Jusufa Smajlovića koji je imao 75 godina. Bit će ukopan s unukom Hedibom, a pored ranije ukopane trojice sinova Amira, Habiba i Asima. Svi oni naći će svoj vječni smiraj 11. jula kada će biti održana kolektivna dženaza i ukop.
Članovi Vlade i Skupštine Kantona Sarajevo na čelu s premijerom Elmedinom Konakovićem i predsjedavajućim Sejom Bukvom, uz najviše dužnosnike Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Grada Sarajeva, te predstavnike vjerskih zajednica, međunarodne zajednice i diplomatskog kora, odali su počast žrtvama i ispratili kamion sa tabutima.
Premijer Konaković, prije ispraćaja nevino ubijenih Srebreničana, rekao je da se žrtve srebreničkog genocida danas ispraćaju s posebnom gorčinom zbog neusvojene rezolucije o Srebrenici u UN-u.
"Ispraćamo danas u posebnim okolnosti tabute pod uticajem neusvajanja rezolucije. Čini mi se danas da ovaj broj ljudi koji vidim na ispraćaju, a zadnjih godina nije bilo baš tako, daju odgovor kako se mi ponovo moramo ponašati prema nepravdi. Ne možemo tražiti saveznike u onima koji nam nisu bili saveznici za vrijeme agresije 1992-1995. godine i logično je da se nekako moramo između sebe mobilisati, dati prave odgovore i stalno ponavljati istinu", istakao je premijer Konaković.