Pitanja

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade

5.Da li student koji okonča prvi ciklus studija u trajanju od tri godine koji se vrednuje sa 180 ECTS stiče visoku stručnu spremu?

Zakon o visokom obrazovanju u članu 54. stav (1) propisuje da se visoko obrazovanje organizira u tri ciklusa studija, od kojih prvi ciklus studija može trajati tri ili četiri godine. Bez obzira da li student okonča studij u trajanju tri ili četiri godine, odnosno bez obzira da li se prvi ciklus studija vrednuje sa 180 ili 240 ECTS bodova, student nakon okončanja studija stiče visoku stručnu spremu.
Identično pravno rješenje sadržano je kako u Zakonu o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj: 22/10-Prečišćeni tekst), tako i u Okvirnom zakonu o visokom obrazovnju u Bosni i Hercegovini (član 5).

4.Da li nastavnik od studenta ima pravo zahtijevati kupovinu knjige i posjedovanje (prezentiranje, pokazivanje uz potpis nastavnika) iste na ispitu?

Zakonom o visokom obrazovanju eksplicitno je propisana zabrana utvrđivanja obaveze za studenta od strane predmetnog nastavnika u pogledu kupovine obaveznih i preporučenih udžbenika i priručnika, kao i druge preporučene literature na osnovu koje se priprema i polaže ispit. Istovremeno, Zakon o visokom obrazovanju utvrđuje da prekršajno postupanje predstavlja ukoliko organ rukovođenja (dekan) ne provede postupak utvrđivanja odgovornosti i sankcionisanja člana akademskog osoblja koji postupa suprotno članu 56. stav (5) Zakona o visokom obrazovanju.
Na osnovu naprijed navedenog, proizilazi da postoji mogućnost da studet/i, u slučaju da nastavnik zahtijeva kupovinu udžbenika čiji je ko/autor ili prezentiranje istog prilikom provjere znanja (ispit), zatijeva/ju od dekana fakulteta/akademije da provede postupak u cilju utvrđivanja osnovanosti takvih navoda i u slučaju kada se utvrdi osnovanost istih pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti i sankcionisanja takvog člana akademskog osoblja.

3.Da li je Zakonom o visokom obrazovanju propisan rok za donošenje odluke po zahtjevu za formiranje komisije u slučaju kada student podnese zahtjev za komisijsko polaganje ispita i da li predmetni nastavnik, čijom ocjenom student nije zadovoljan, može biti član komisije?

Zakon o visokom obrazovanju propisuje da student koji nije zadovoljan postignutom ocjenom na ispitu može, u roku od 24 sata nakon saopćenja ocjene, pismeno tražiti da ispit ponovi pred komisijom. Student je obavezan da podneseni zahtjev obrazloži. U slučaju prijema takvog zahtjeva, obaveza dekana je da, u roku od 24 sata od prijema zahtjeva, imenuje predsjednika i dva člana ispitne komisije, a predmetni nastavnik, čijom ocjenom student nije zadovoljan, ne može biti predsjednik komisije. Jedan od članova komisije mora biti iz drugog nastavnog predmeta, ali iz iste ili srodne nastavne oblasti. Zakon o visokom obrazovanju propisuje da dekan određuje termin polaganja ispita u roku od tri dana od dana podnošenja osnovanog zahtjeva studenta, kao i da se pismeni ispit ili pismeni dio ispita neće ponoviti pred komisijom, već će postojeći ocijenjeni pismeni rad komisija ponovno pregledati i ocijeniti, dok je ponavljanje usmenog ispita ili usmenog dijela ispita pred komisijom obavezno. Zakonom o visokom obrazovanju je propisano da komisija odluku donosi većinom glasova, a na odluku komisije student može izjaviti žalbu dekanu u roku od 24 sata od saopćenja odluke komisije. Na kraju, prema odredbama Zakona o visokom obrazovanju student može tražiti komisijski ispit najviše dva puta u toku jedne studijske godine.

2.Da li organi fakulteta i akademija Univerziteta u Sarajevu mogu autonomno vršiti korekcije cijena usluga, upisnina i drugih troškova studija koji su utvrđeni Odlukom Vlade Kantona Sarajevo?

Organi fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta u Sarajevu ne mogu autonomno vršiti korekcije cijena usluga koje pružaju studentima.
Odredbom člana 137. stav (1) Zakona o visokom obrazovanju (Službene novine Kantona Sarajevo“, broj: 22/10 - Prečišćeni tekst), propisano je da školarinu kao vrstu participacije troškova studija, koju su obavezni plaćati studenti visokoškolskoj ustanovi kao javnoj ustanovi, utvrđuje Vlada Kantona Sarajevo i to na prijedlog Senata visokoškolske ustanove.
Nadalje, odredbom člana 138. st. (1) i (2) istog Zakona, propisano je da Odluku o vrsti usluga, kao i visini cijena za usluge koje studentima pruža visokoškolska ustanova kao javna ustanova, donosi Vlada Kantona Sarajevo.
S obzirom na činjenicu da je Odluka Vlade Kantona Sarajevo, broj: 02-05-19288-9/09 od 11.06.2009. godine, donesena na prijedlog Senata Univerziteta u Sarajevu, proizilazi da je izmjene i dopune predmetne Odluke moguće vršiti na način i u postupku koji je propisan za donošenje iste.

1.Da li se član akademskog osoblja koji je navršio 65 godina života i koji ima pravo ostati u realizaciji nastavno-naučnog/nastavno-umjetničkog procesa, dok se na osnovu javnog konkursa ne izvrši izbor novog člana akademskog osoblja, može imenovati za mentora ili člana komisije za ocjenu i odbranu magistarskog odnosno doktorskog rada?

Zakon o visokom obrazovanju u članu 171. stav (15) propisuje: „Član akademskog osoblja koji je navršio 65 godina života, a koji je imenovan za mentora ili člana komisije za ocjenu i odbranu magistarskog odnosno doktorskog rada prije navršenih 65 godina života, ima pravo ostati mentorom odnosno članom komisije dok kandidat ne stekne naučno zvanje magistra odnosno doktora nauka.“
U pomenutoj zakonskoj normi precizno je propisano da član akademskog osoblja koji je navršio 65 godina života ima pravo ostati mentorom odnosno članom komisije za ocjenu i odbranu magistarskog odnosno doktorskog rada sve dok kandidat ne stekne naučno zvanje magistra odnosno doktora nauka, ali pod uvjetom da je za mentora ili člana komisije imenovan prije navršenih 65 godina života.
Shodno navedenom, proizilazi da se nakon navršenih 65 godina života član akademskog osoblja ne može imenovati za mentora ili člana komisije za ocjenu i odbranu magistarskog odnosno doktorskog rada, bez obzira na pravo sudjelovanja u realizaciji nastavno-naučnog odnosno nastavno-umjetničkog procesa nakon navršenih 65 godina života i to sve dok se temeljem konkursa ne izvrši izbor novog člana akademskog osoblja, a najduže do 70-te godine života.

9. Da li se mogu vršiti izmjene i dopune Pravila fakulteta/akademije Univerziteta u Sarajevu prije nego se donese i stupi na snagu Statut Univerziteta u Sarajevu?

Zakonom o visokom obrazovanju („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj: 22/10-Prečišćen tekst) u članu 158. propisano da će propisi za provođenje ovog Zakona biti doneseni najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu, osim ako za donošenje određenog provedbenog propisa Zakonom nije izričito propisan drugi rok. Također, pomenutim zakonom je propisano da će se do donošenja naprijed pomenutih provedbenih propisa primjenjivati propisi koji su važili do stupanja na snagu Zakona, u dijelu koji nije u suprotnosti sa ovim Zakonom.
Nadalje, Zakonom o visokom obrazovanju je propisano da će se do dana integracije Univerziteta u Sarajevu primjenjivati odredbe internih akata univerziteta odnosno fakulteta i akademija sa pravnim subjektivitetom koje se odnose na pokretanje i provođenje procedure raspisivanja konkursa za izbor akademskog osoblja, izbor rektora, rukovodioca organizacione jedinice/direktora i upis studenata, dok će se odredbe Zakona koje se odnose na ispunjavanje propisanih uvjeta za naprijed pomenute izbore primjenjivati zajedno sa internim aktima univerziteta odnosno fakulteta i akademija sa pravnim subjektivitetom. Također, Zakonom je propisano da će se u slučaju kolizije između odredbi Zakona kojima su propisani uvjeti i rokovi za izbor i internih akata Univerziteta odnosno fakulteta i akademija sa pravnim subjektivitetom, primjenjivati odredbe zakona.
U skladu sa naprijed navedenim proizilazi da Pravila Univerziteta u Sarajevu i Pravila fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta imaju privremeno i djelimično važenje odnosno da se primjenjuju u dijelu u kojem nisu u suprotnosti sa Zakonom o visokom obrazovanju i to do stupanja na snagu Statuta Univerziteta i provedbnih propisa kojima se na drugačiji način uređuju određena pitanja.
Na osnovu naprijed navedenog proizilazi da se eventualna neusklađenost između Pravila Univerziteta u Sarajevu te Pravila fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta i Zakona o visokom obrazovanju, ne rješava kroz postupak izmjena i dopuna naprijed pomenutih Pravila, nego se taj sukob rješeva u korist neposredne odnosno direktne primjene odredaba Zakona o visokom obrazovanju. Pravila Univerziteta u Sarajevu i Pravila fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta su u proteklom periodu donesena u proceduri koja je propisana Zakonom o visokom obrazovanju, a koja je podrazumijevala pored ostalog i obavezu pribavljanja saglasnosti Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo u pogledu usklađenosti Pravila Univerziteta odnosno fakulteta i akademija sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju. U tom smislu nesporno je i da su izmjene i dopune Pravila Univerziteta i Pravila fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta vršene na isti način i u istom postupku koji je važio i za njihovo donošenje. Međutim, kao što je naprijed već istaknuto kolizija između Pravila Univerziteta u Sarajevu te Pravila fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta i Zakona o visokom obrazovanju rješava se kroz neposrednu primjenu zakonskih odredbi odnosno kroz donošenje Statuta Univerziteta u Sarajevu i drugih provedbenih propisa. Eventualno postojanje pravne mogućnosti vršenja izmjena i dopuna Pravila Univerziteta odnosno fakulteta i akademija u sastavu Univerziteta bi u cijelosti onemogućilo proces donošenja Statuta Univerziteta i drugih provedbenih propisa.

8.Da li je kandidat koje se prijavljuje na konkurs za izbor u akademska zvanja obavezan u svojoj prijavi precizno naznačiti za koje akademsko zvanje se prijavljuje i da li može navesti da se prijavljuje u više akademskih zvanja?

Zakon o visokom obrazovanju je u članu 103. stav (4) izričito propisao obavezu kandidata koji se prijavljuje na konkurs za izbor u akademska zvanja da u svojoj prijavi naznači jedno od zvanja na koje se prijavljuje. Ukoliko kandidat propusti postupiti u skladu sa naprijed navedenim, njegova prijava će se smatrati neurednom i neće biti razmatrana. Obaveza kandidata da u svojoj prijavi naznači jedno od zvanja proizilazi iz zakonske norme koja propisuje da se konkurs raspisuje za izbor u sva zvanja (član 104. stav (3) Zakona) kao i da se komisija za pripremanje prijedloga za izbor sastoji od tri ili pet članova i to u istom ili višem zvanju od zvanja u koje se kandidat bira. S obzirom na činjenicu da se javni konkurs raspisuje za izbor u sva zvanja to bi značilo da svi članovi komisije za pripremanje prijedloga za izbor moraju biti izabrani u akademsko zvanje redovnog profesora.
Međutim, ukoliko se se utvrdi da se na raspisani konkurs nisu prijavili kandidati za izbor npr. u zvanje vanrednog ili redovnog profesora to praktično znači da članovi komisije ne moraju (iako mogu) biti u akademskom zvanju redovnog profesora.
Utvrđujući ovakvo zakonsko rješenje smatramo da se Zakonodavac rukovodio praktičnim razlozima odnosno činjenicom da za neke specifične nastavne predmete odnosno naučne/umjetničke oblasti ne postoji dovoljan broj članova akademskog osoblja koji su izabrani u zvanje redovnog profesora, tako da bi u nekim konkretnim slučajevima formiranje Komisije bilo otežano ili praktično onemogućeno bez angažmana članova Komisije sa drugih stranih visokoškolskih ustanova.
Nadalje, smatramo da je intencija Zakonodavca bila da se izbjegne niz praktičnih problema koji se pojavljuju u postupku angažmana članova Komisije za pripremanje prijedloga za izbor sa drugih, bilo domaćih bilo stranih, visokoškolskih ustanova.

7.Može li se viši asistent birati u zvanje docenta prije isteka izbornog perioda na koji je izabran, ukoliko ispuni propisane uvjete za akademsko zvanje docenta?

Zakon o visokom obrazovanju pitanje izbora u akademsko zvanje docenta normira na drugačiji način u odnosu na tzv. prijevremeni izbor asistenta u zvanje višeg asistenta, izbora docenta u zvanje vanrednog profesora, te izbora vanrednog profesora u akademsko zvanje redovnog profesora.
Prema odredbi člana 114. stav (8) Zakona o visokom obrazovanju, procedura i postupak izbora u zvanje docenta odvija se prema članu 103. stav (1) istog Zakona, što znači na osnovu javnog konkursa. Ovo konkretno znači da se u slučaju raspisivanja javnog konkursa prijava kandidata za izbor u zvanje docenta razamatra neovisno od ranijeg akademskog statusa. U tom slučaju pravno je relevantno da li je kandidat ispunio propisane uvjete za izbor u zvanje docenta, bez obzira da li je i koji vremenski period proveo u zvanju višeg asistenta. U akademsko zvanje docenta se može birati i lice koje ranije uopšte nije bilo birano u neko od akademskih zvanja, uz obavezu takvog kandidata da, pored obaveze ispunjavanja propisanih uvjeta za izbor, održi i pristupno predavanje. (član 105. stav (4) Zakona) iz nastavnog predmeta, odnosno uže naučne odnosno umjetničke oblasti za koju je konkurisao.

6.Da li postoji zakonska obaveza nastavnika da provodi konsultacije sa studentima i ukoliko je takva obaveza utvrđena da li je Zakonom o visokom obrazovanju ili nekim podzakonskim aktom propisano koliko sati konsultacija se održava u toku sedmice?

Zakon o visokom obrazovanju u članu 62. utvrđuje obavezu provođenja konsultacija sa studentima i to kako u toku realizacije nastavno-naučnog odnosno nastavno-umjetničkog procesa, tako i dodatnih konsultacija koje se održavaju po potrebi ili na zahtjev studenta.
Prema Zakonu o visokom obrazovanju konsultacije akademskog osoblja sa studentima se mogu organizirati i provoditi kroz više oblika (kabinetske ili konsultacije u učionici, korištenjem email-a i drugih vidova elektronskog komuniciranja i dr.), uz obavezu da se najmanje pet sati sedmično planira za kabinetske konsultacije. Član 62. st. (4) i (5) Zakona o visokom obrazovanju koji uređuje ovo pitanje glasi:

„Predmetni nastavnik je obavezan da u toku realizacije nastave, izvršavanja samostalnih zadataka od strane studenta i njihovih priprema za savladavanje nastavno-naučnih sadržaja i provjeru znanja, pomogne studentima organiziranjem i održavanjem redovnih, a po potrebi ili na zahtjev studenata i dodatnih konsultacija.

Termini za konsultacije u toku sedmice moraju biti usklađeni sa planom realizacije nastave tako da su prilagođeni obavezama akademskog osoblja, kao i potrebama studenata. Konsultacije mogu biti organizirane u vidu kabinetskih ili konsultacija u učionici, korištenjem e-maila i drugih vidova elektronskih komunikacija, uz obavezu da se najmanje 5 sati sedmično planira za kabinetske konsultacije.“

PRIZNAVANJE SVJEDODŽBI STEČENIH U INOSTRANSTVU

Državljani Bosne i Hercegovine koji su dio osnovnog ili srednjeg obrazovanja stekli u inostranstvu, te strani državljani, apatridi ili lica bez državljanstava, mogu se obrazovati u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo uz obavezu provođenja ekvivalencije dokumenata (svjedodžba, đačka knjižica, izvještaj i td.) na osnovu kojih seupisuju.

Ako se prilikom ekvivalencije utvrdi da program u inostranstvu ne odgovara nastavnim planovima i programima učenik je obavezan polagati razliku predmeta koju
utvrdi Nastavničko vijeće škole u kojoj učenik nastavlja obrazovanje.

Za postupak ekvivalencije potrebni su slijedeći dokumenti:
- dokaz o završenom razredu (svjedodžba, đačka knjižica, izvještaj, potvrda itd.)
- prevod na bosanski, hrvatski ili srpski jezik ovjeren potpisom i pečatom ovlaštenog sudskog tumača
- ukoliko učenik nastavlja obrazovanje u drugom polugodištu tekuće školske godine potrebno je dostaviti dokaz o završenom prethodnom razredu i prvom
polugodištu razreda u koji se upisuje
- zahtjev za izdavanje rješenja (nalazi se u prilogu ili u PPZ-u)

Dokumenti za ekvivalenciju dostavljaju se lično (ne poštom) u Prosvjetno – pedagoški zavod Kantona Sarajevo, Bosne srebrne bb , 6 kat blok C

Ministarstvo privrede

Koji je postupak dodjele koncesije?

Predmeti koncesije koji su u nadležnosti Kantona Sarajevo, propisani su članom 6. Zakona. Ministarstva su dužna izraditi srednjoročni i godišnji plan dodjele koncesija. Na prijedlog Vlade Kantona Sarajevo, Skupština Kantona Sarajevo, za određeno dobro donosi odluku o pristupanju dodjeli koncesije, a na osnovu srednjoročnog i godišnjeg plana dodjele koncesija.
Prije početka postupka dodjele koncesije, davalac koncesije imenuje Komisiju iz redova istaknutih stručnjaka, zavisno od predmeta koncesije, koja priprema tekst javnog poziva. Koncesor, na prijedlog Komisije donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača, ako su ispunjeni svi kriteriji i uslovi utvrđeni u javnom pozivu.

Šta je potrebno od dokumentacije za izdavanje vodnih akata?

U zahtjevima (obrasci) koji su dostupni na web stranici Ministarstva i na protokolu Kantona definirano je šta je potrebno od dokumentacije za izdavanje vodnih akata (prethodna vodna saglasnost, vodna saglasnost, vodna dozvola)

Koji je postupak dodjele koncesije - samoinicijativna ponuda?

U slučaju da privredno društvo podnese zahtjev za dodjelu koncesije, za koju nije raspisan javni poziv, a nije obuhvaćena planskim dokumentima iz člana 7. Zakona, Vlada Kantona formira komisiju iz člana 13. Zakona, koja procjenjuje da li postoji javni interes za dodjelu koncesije. Uz zahtjev privredno društvo obavezno dostavlja: studiju opravdanosti dodjele koncesije, izvod iz prostorno-planskog dokumenta, suglasnost općinskog vijeća, kao i dokumente specifične za oblast koncesije. Komisija koja procjenjuje postojanje/nepostojanje javnog interesa, pri samoj procjeni uzima u obzir naročito: da je projekat koji je predmet koncesije ostvariv samo u slučaju ako se koristi proces, projektovanje, metodologija ili koncept istraživanja, na koja isključiva prava polaže ponuđač da je riječ o hitnom pružanju usluga ili postojanja infrastrukture za javnu upotrebu. U slučaju da Komisija procijeni da je dodjela koncesije javni interes, dostavlja prijedlog odluke o postojanju javnog interesa Vladi Kantona Sarajevo. Nakon što Vlada Kantona Sarajevo donese odluku o postojanju javnog interesa, resorno Ministarstvo podnosi zahtjev Vladi Kantona Sarajevo za dobijanje ovlaštenja za pregovore sa ponuđačem. Vlada Kantona Sarajevo može odbiti davanje ovlaštenja za pregovore u slučaju kada samoinicijativna ponuda nije predviđena članom 7. Zakona (planski pristup), ali ako ocijeni njenu opravdanost, postupak dodjele koncesije se provodi u skladu sa procedurom predviđenom Zakonom. U slučaju da Komisija i Vlada Kantona Sarajevo ocijene, da ne postoji javni interes za dodjelu koncesije, o tome će odlukom o odbijanju zahtjeva obavijestiti podnosioca samoinicijativne ponude.

Da li se može izvršiti zamjena šume i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu za šumsko zemljište u državnom vlasništvu?

Ne može, jer važeća Uredba o šumama (“Službene novine Federacije BiH” broj 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10) ne propisuje postupak zamjene šume i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu za šumsko zemljište u državnom vlasništvu. Naime, samo se rješavaju zahtjevi zaprimljeni zaključno sa 27.11.2009. godine, jer je članom 60. stav 1. Uredbe definisano da postupci koji su započeti do dana prestanka primjene Zakona o šumama ("Službene novine Federacije BiH", br. 20/02, 29/03 i 37/04) rješavat će se u skladu sa odredbama tog Zakona.

Šta je potrebno dostaviti u prilogu zahtjeva za krčenje šume odnosno za promjenu namjene šumskog zemljišta?

Članom 38. Uredbe o šumama (“Službene novine Federacije BiH” broj 83/09, 26/10, 33/10 i 38/10) propisano je:
Krčenje šuma je zabranjeno izuzev ako se radi o izgradnji objekata planiranih važećim planom prostornog uređenja u slučajevima kada se time postižu veće trajne koristi i ako neće biti štetnih posljedica za okoliš.
Zahtjev za krčenje šuma može podnijeti samo vlasnik šumskog zemljišta, koncesionar i drugo ovlašteno lice i podnosi se kantonalnom ministarstvu uz sljedeću dokumentaciju: izvadak iz važećeg plana prostornog uređenja, izvadak iz zemljišnih knjiga i kopiju katastarskog plana, koncesioni ugovor ako se radi o koncesiji, okolišnu saglasnost u skladu sa propisima o zaštiti okoliša, saglasnost organa nadležnog za zaštitu historijskog i prirodnog naslijeđa, saglasnost organa nadležnog za vodoprivredu i mišljenje kantonalne uprave.

Šta se kreditira od animalne proizvodnje u tekućoj godini?

Ukoliko postoje krediti koji odobrava Ministarstvo istima se objasni način na koji mogu ostvariti kredit, a ako kredit ne daje ovo Ministarstvo onda se isti upućuju u SERDU ili Razvojnu banku koji odobravaju kredite pod uslovima kako su isti definisali.

Šta Ministarstvo privrede podstiče od animalne proizvodnje?

Ministarstvo privrede podstiče sve što je definisano Zakonom o podsticajima („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 9/08) a obrasci zahtjeva za ostvarivanje podsticaja mogu se preuzeti na protokolu Kantona Sarajevo.

Koji vid proizvoda u animalnoj proizvodnji je najbolji, najrentabilniji i ima najveću finansijsku dobit?

Najrentabilniji proizvod u animalnoj proizvodnji je onaj koji se proizvodi svaki dan, plasira i proda na tržištu, kao što su mlijeko, jaje itd.

Koje pasmine krava su najbolje za proizvodnju mlijeka i mesa?

U razgovoru sa strankom nastoji se doći do podataka i to: kojim zemljišnim površinama stranka raspolaže, na kojem dijelu kantona se to zemljište nalazi, kakav objekat posjeduje i kakva iskustva ima u bavljenju tom proizvodnjom. Nakon dobivenih informacija stranci se predlaže vrsta i pasmina životinja koja je najbolja za to područje. Obično se preporučuju pasmine životinja koje posjeduju pedigre.

Kakvi objekti za smještaj krava, ovaca i drugih domaćih životinja trebaju da budu?

Najbitnije je da su objekti za smještaj urađeni stručno, da imaju dobar prilaz, da zadovoljavaju prostorne karakteristike koje su različite za svaku pasminu domaćih životinja, da objekat ima vlastitu vodu, dovoljno svjetlosti i da je prozračan.