Obilježena 19. godišnjica svirepog ubistva Bošnjaka u Sokolini

Delegacija Kantona Sarajevo predvođena dopredsjedavajućim Skupštine Kantona Sarajevo Kemalom Ademovićem položila je danas cvijeće na mjesto svirepog ubistva u naselju Sokolina u općini Ilijaš, gdje su prije 19 godina agresorski vojnici u autobusu ubili 47 Bošnjaka iz Ahatovića. Nakon 12-dnevnog mučenja i torture u logoru Rajlovac dovezeni su u blizinu naselja Sokolina gdje su na zvjerski način likvidirani. Samo je njih osmoro preživjelo. Među njima i Elvir Jahić koji se i danas prisjetio i sa prisutnima podijelio najteže momente u svom životu. "Ono što su zločinci ovdje uradili nikada ne smijemo zaboraviti. Imao sam sreću da preživim, ali sam ogorčen na domaće i međunarodno sudstvo što ni nakon 19 godina nije procesuiran ni jedan zločinac koji je ovdje ubijao. Moja jedina želja je da se oni uhapse," kazao je Jahić. On se prisjetio 08. maja 1992. godine kada je počeo napad na Ahatoviće, naselje u kojem su Bošnjaci činili više od 90 posto stanovnika. Kako je ispričao, nakon konstantnog granatiranja, agresorske snage 02. juna 1992. probile su linije odbrane na kojima je bilo stotinjak samoorganizovanih mještana. Jahić je sa grupom od oko 40 mještana pokušao da se izvuče iz sela i probije prema Visokom, ali je na jednom brisanom prostoru na njih otvorena paljba iz artiljerijskog i pješadijskog oružja, kada je poginulo 18 njegovih komšija, a 12 ih je ranjeno. Ostali su se morali predati napadačima. “Odvedeni smo u logor u Rajlovcu gdje smo bili podvrgnuti nezapamćenoj torturi. Zločinci su na nas puštali pse, bacali dimne bombe i bojne otrove, svakodnevno nas premlaćivali i konstantno izgladnjivali sve do 14.juna kada smo oko 20:00 sati navečer ukrcani u autobus. Činilo mi se da nas voze putem prema Olovu, ali u jednom trenutku smo se zaustavili, šofer i čuvari koji su nas sprovodili napustili su autobus, a onda su odjeknule razorne eksplozije. Autobus je najprije pogođen sa tri projektila ispaljena iz ručnih bacača, onda je u njega ubačeno desetak ručnih bombi, a sve ovo je bilo praćeno žestokom paljbom iz pješadijskog oružja. Na sve strane su letjeli komadi tijela, geleri, meci, po meni se slijevala krv”, s dubokom tugom u glasu se sjeća Jahić. Kada se završila pucnjava i kada je čuo da su otišla vozila koja su ih pratila, Jahić je, iako teško ranjen, uspio izaći iz autobusa i otpuzati do obližnjeg potoka. Spašen je, kao i ostalih sedam preživjelih, zahvaljujući mještanima naselja Srednje koji su ih sutradan pronašli i prevezli do Olova. Tog tragičnog 14.juna 1992.godine svirepo su ubijeni: Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibro Boloban, Amir Duraković, Juso Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šačir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto. Svim ubijenim će se u subotu, 18. juna 2011. godine poslije podne namaza u džamiji u Ahatovićima proučiti tevhid. Pored delegacije Kantona Sarajevo, na mjesto svirepog ubistva danas su cvijeće položile, te učenjem fatihe i minutom šutnje ubijenim počast odale i delegacije Općine Novi Grad na čelu sa načelnikom Damirom Hadžićem, Općine Ilijaš, Koordinacionog odbora boračkih udruženja Općine Novi Grad, Druge viteške motorizovane brigade Armije RBiH, političkih partija Općine Novi Grad i mjesnih odbora Reljevo i Dobroševići, kao i porodice, mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije ubijenih.